Srbin ide na proslavu “Oluje” u Hrvatskoj, oglasio se na fejsbuku

FOTO: YouTube

Podeli vest!

Nakon saopštenja da će biti jedan od članova koji slave ratni zločin, putem “Fejsbuka” se obratio Boris Milošević.

 

Poslednjih dana aktuelna tema u medijima jeste sarkastičan poziv Zorana Milanovića, hrvatskog predsednika, srpskim političarima na proslavu “Oluje”, u Kninu. Ratnog zločina u kome su stradali i iz Hrvatske proterani Srbi.

 

Ipak izgleda da je jedan Srbin prihvatio da bude deo hrvatske proslave.

Boris Milošević, predstavnik hrvatskih Srba u vladi Hrvatske, posle najave da će prisustvovati “proslavi” akcije “Oluja” u Kninu i burnih reakcija koje je njegov postupak izazvao, oglasio se na svom Fejsbuk profilu.

Milošević, koji je funkcioner Samostalne srpske demokratske stranke u Hrvatskoj i novoizabrani potpredsednik Vlade Hrvatske, naveo je u tekstu pod naslovom “Priča jednog Srbina iz Hrvatske” da u Knin ide kao potpredsednik Vlade zadužen za ljudska prava. Njegov post prenosimo u celosti.

 

PRIČA JEDNOG SRBINA IZ HRVATSKE

“U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

 

Ovih dana dok sam razmišljao što učiniti prisjetio sam se svojeg doživljaja Oluje. Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro.

 

Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik.

Početkom rujna otišao sam u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala me sestra. Išla je s ćaćom obići babu.

Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo „četnikuše“, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje.

 

S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku.

U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom.

 

Izvor: ALO